|
|
Dan prvi.
Pancevo, 19. februar 2007. Tacno u 6.00 uz groznu sitnu kišu krecemo
autobusom za Makedoniju. Put do Strumice traje devet sati, ali naše
raspoloenje ne kvari ni napor, ni hladnoca koja nas je ispratila.
Nestrpljivi smo da stignemo i srecni što cemo se opet videti sa starim
prijateljima. Mnogo smeha prati ovo putovanje.
Ispred škole „Nikola Vapcarov“ sacekuju nas naši
domacini. Uzbudenje i na njihovim licima. Pravi se raspored za smeštaj
i plan do kraja dana. Vreme se prolepšalo, jezicka barijera ne postoji.
Po dogovoru izlazimo u diskoteku „Selekt“ i sjajno se provodimo.
Malo šetamo gradom. Vreme je za odmor.
Dan drugi.
Strumica, stari grad sa hiljadugodišnjom istorijom, danas pun kontrasta.
Ima 35000 stanovnika. Karneval je tradicionalna manifestacija, kojoj se
svi raduju, rado ucestvuju i izuzetno je posecena.
Pripreme pocinju od 16 h. Sastajemo se u njihovoj školi, oblacimo
kostime, isprobavamo koreografiju. Atmosfera nas je ponela, raspoloeni
smo i nasmejani. Ukljucujemo se u karnevalsku povorku, publika nas nagraduje
aplauzima, a mi smo zadovoljni i ponosni.
Naša maska zvala se „Veseli Banacani“ i obuceni smo u
stilizovanu banatsku narodnu nošnju. Ucestvuje 27 ucenika. Iako nismo
u konkurenciji, iako cd sa pripremljenom muzikom nije mogao da se cuje,
mi smo našu tacku na gradskom platou izveli savršeno i zasluujemo
sve pohvale. Na celu kolone profesor Boris Matijevic iz Muzicke škole
„Jovan Bandur“, profesori Slavko Makara i Milosav Uroševic,
zadueni za koreografiju i kostimografiju, budno sve prati okom kamere
profesor Ilija Veselinovic. Karnevalskom slavlju pridruuju se direktor
Tomislav Stošic i Emilija Milosavljevic, bibliotekar. Maske su obavezne.
Izvukao se samo kamerman.
Do kasno u noc guva, galama, muzika. Dobar provod, sjajno druenje.
Dan treci.
Šetnja gradom. Kao da je prolece. Kupovina. Suveniri, milion gluposti
koje ce nas secati na ovo dešavanje. Pakovanje.
Polazak ispred škole planiran za 16 h. Nismo baš raspoloeni.
Mnogo suza sa obe strane. Razmenjujemo telefone, mejlove, adrese. Opraštamo
se. Uplakani krecemo sat kasnije. Prepuni utisaka vec pravimo nove planove.
U junu menjamo uloge, oni dolaze kod nas...
Opet putovanje od devet sati, granica, pauze, sve poznato. Autobus odlican,
vozaci za pohvalu, ali sa Turistickom agencijom „Balkanik“
uvek je tako.
Docekuje nas Pancevo dva sata posle ponoci, ušuškano u svoj
ravnicarski san.
Mnogo ubavo beše.
Pripremile: Katarina Lekaj VIII-1
Emilija Milosavljevic, profesor
|